preskoči na sadržaj
O školi
Od osnutka do 1991.godine


Škola je osnovana odlukom Skupštine općine Vinkovci, 9. lipnja 1964. godine, pod nazivom VI. Osnovna škola u Vinkovcima. Školska zgrada je završena koncem veljače 1965. godine. Prvi upravitelj škole bio je Franjo Čižmarević, učitelj - pedagoški savjetnik. Škola je započela radom u nastavi 1. rujna 1965. godine, ali u prostorima drugih škola jer adaptacija školske zgrade još nije bila završena.
Učenici VI. škole bili su učenici iz drugih gradskih škola. Oni su činili dva odjela od I. do VI. razreda i po jedan odjel VII. i VIII. razreda. Bilo je ukupno 14 odjela sa 536 učenika.
Školsku godinu započelo je 17 uposlenih djelatnika u nastavi, tri čistačice i jedan tajnik škole.
Svečana sjednica i otvorenje adaptirane školske zgrade (koja je prvotno bila namijenjena kemijskoj čistionici i praonici) bilo je 1. ožujka 1965. godine. Tada je rješenjem Skupštine općine Vinkovci škola dobila naziv: Osnovna škola "Ivan Mažuranić", Vinkovci. Uvjeti rada u nastavi bili su dobri. Nastava je bila stručno zastupljena, nastavni kadar se popunjavao, a uposlen je i kućni majstor-ložač (1966.). Od tada se oko škole mijenjao okoliš.
Pred školskom zgradom tekao je potok "Barica", koji se u neposrednoj blizini ulijevao u Bosut. Potok je djelomice zatrpan, a voda je svedena u gradsku kanalizaciju. Prilazi školi privremeno su bili nasuti šljunkom. Sve neravnine godinama su popunjavane "šljakom" iz peći školskog centralnog grijanja.
Školsko dvorište je bilo jako malo, bez igrališta, pa je 1968. godine Zajednica obrazovanja školi kupila zemljište te se prepisuje školi školska zgrada i zemljište za školsko dvorište, za taj novac škola je izvela i kanalizaciju.
Školske godine 1969/70. Barica još nije zatrpana u cijelosti, izvršeno je ravnanje terena u dvorištu i iskopani su temelji za školsku ogradu, ali škola još nije postala vlasnikom drugog dijela zemljišta za igralište, nije bilo prilaznih staza, niti ulične rasvjete. Tek je školske 1970/71. godine podignut potporni zid kao dio ograde i završena je kanalizacija kroz školsko dvorište. Prikupljena su sredstva od roditelja za uređenje igrališta i školske ograde. Vinkovački Vodovod i kanalizacija darivali su školi zgradu crpne stanice, koja i danas služi učenicima kao svlačionica za tjelesnu kulturu. Te su godine ovu školu počeli polaziti štićenici Zavoda za odgoj i rehabilitaciju iz Vinkovaca - 64 učenika iz raznih dijelova države.
Djelatnici škole pamte 14. rujna 1971. godine, kada su prigodom 100-te obljetnice HPKZ-a školu posjetili velikani Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, vrhunski pedagozi i znanstvenici: dr. Pero Simleša, dr. Ante Vukasović, dr. Ivan Podgorski, dr. Valentin Puževski, dr. Hrvoje Vrgoč i drugi. Te je godine bila velika priredba prigodom otvorenja Vinkovačkih jeseni. Otkrivena je bista Josipu Runjaninu uz 100-tu obljetnicu rođenja skladatelja hrvatske himne, a gospodinu Franji Čižmareviću, direktoru škole, svečano je uručena nagrada "Ivan Filipović", kao istaknutom prosvjetnom djelatniku. Na svim ovim svečanostima nastupali su učenici naše škole u kulturno-umjetničkom programu.
Na Dan škole, 9. lipnja 1973., svečano je otvoreno školsko igralište na uređenom škojskom dvorištu.. Slijedilo je razdoblje opremanja škole audiovizualnim sredstvima (1975.), adaptirana je radionica za tehničku kulturu, kupljen je TV u boji i videore-korder s magnetoskopom, renovirana je školska kotlovnica za centralno grijanje i sanitarni čvor. Učenici sedmih i osmih razreda brali su jabuke u voćnjaku "Borinci" te su zarađenim sredstvima pomogli opremanje škole. Iste godine Odlukom Zavoda za unapređenje osnovnog školstva (3. studenog 1975.) škola je dobila odobrenje za rad u petodnevnom nastavnom tjednu sa svim slobodnim subotama, uz • uvjet da mora biti otvorena za učenike svake subote. Stoga je izrađen posebni plan rada za sve slobodne subote. Slijedeće, 1976/77. školske godine, obnovljena je fasada školske zgrade, a u hodnicima su ugrađeni garderobni ormari za učenike i nastavnike. Adaptiran je i prostor za školsku kuhinju, pored školske dvorane u prizemlju, koja je započela radom 1. siječnja 1977. godine, kada je uposlena i kuharica. Školska kuhinja je suvremeno opremljena, kupljeni su stolovi za učeničku blagovaonicu, ali su oni morali biti smješteni u predvorju škole.
Školske 1976/77. godine formirano je po jedno odjeljenje VI. i VII. razreda, te jedno kombinirano odjeljenje III. i IV. razreda učenika-štićenika, za koje je nastava bila u samom Zavodu za odgoj i rehabilitaciju u Vinkovcima.
Tadašnji SIZ za odgoj i obrazovanje osiguravao je sredstva za udžbenike (za 20% učenika) i sredstva za prehranu u školskoj kuhinji (za 10% učenika), za djecu iz obitelji s više djece i djecu slabih materijalnih mogućnosti. U školi je proveden antenski sistem s priključcima u svakoj učionici, u ožujku je kupljen namještaj za zbornicu i kancelarije, u školskim hodnicima postavljene su fontane za pitku vodu i umivaonici. Iste godine opremljene su specijalizirane učionice stranog jezika i učionica za I. razred
nšeizvorni sklop, TV, kino-projektor, magnetofon, kazetofon, grafoskop i episkop. Slijedećih godina opremljene su i ostale učionice te se prešlo na rad u specijaliziranim učionicama. Sve učionice imale su AV ormariće. Školska knjižnica je popunjena novim izdanjima te je povećan broj naslova za školsku lektiru.
Republičko priznanje "Umjetnost u školi" dobili smo za estetsko uređenje škole školske 1978/79. godine. Posebno povjerenstvo tadašnjeg SlZ-a odgoja i osnovnog obrazovanja izvršilo je uvid u ostvarenje nastavnog plana i programa škole te je visoko ocijenilo cjelokupni rad škole, što je vidljivo iz izvješća s nizom pozitivnosti. Priznanje je školi dodijeljeno na školskoj priredbi u "velikom" kinu, a te godine postavljene su 4 izložbe likovnih radova naših učenika. Slijedeće školske godine uveden je rad u međusmjeni za učenike I. razreda. Besplatne udžbenike dobija 80% učenika, a usluge školske kuhinje koristi 95% učenika i svi djelatnici škole. Od 1. srpnja 1980. godine našoj školi pripojeno je Radničko sveučilište te je ona dobila Rješenje za obrazovanje odraslih do razine movne škole. Također smo, zbog nedostatka prostora u našoj školi, dobili Rješenje za -^ravo korištenja prizemlja u zgradi bivšeg sveučilišta, u Gundulićevoj ul. 6, u Vinkovcima.
Školske 1980/81. godine učenici su prvi puta imali školske zimske praznike od 1. - 18. siječnja i proljetne praznike od 24. - 30. travnja, što je omogućilo dostojnu proslavu božičnih i uskrsnih blagdana. Školska godina je imala tri obrazovna razdoblja.
Prvi put u našoj školi djeluje Klub fonista, telegrafista i konstruktora (Radio-klub) pa su se radiovezisti sastajali tri puta tjedno i ostvarili niz kontakata sa radioklubovima u zemlji i inozemstvu, što je bilo neobično za osnovnoškolski uzrast učenika. Također je prvi put ustrojeno natjecanje iz poznavanja prometne kulture: "Što znaš i kako se ponašaš u prometu", a obrazovanje iz tog područja njeguje se i danas. Iste školske godine u knjizi zapažanja (koju su popunjavali pedagoški inspektori, savjetnici, književnici), Antun Strmotić - savjetnik, je zapisao: "Vrlo organiziran rad u kojem se pažnja poklanja svim elementima odgojno-obrazovne djelatnosti. Rad se odvija prema Progra-matskoj strukturi "Naša osnovna škola", provodi se individualizacija u radu."
Interesantne su još neke novine: započela je suradnja s Pedagoškim fakultetom u Osijeku, koja traje i danas. Fakultet upućuje svoje studente na pedagošku praksu u našu školu. Na pedagoškoj praksi su naši bivši učenici koji su se opredijelili za prosvjetno zanimanje. Dok je u gimnaziji postojao pedagoški smjer za III. i IV. godinu., na pedagošku prasku dolazili su i srednjoškolci. U radu stručnih tijela škole (UV i RV) sudjelovali su i predstavnici učenika, što se pokazalo lošom praksom pa je to ukinuto. Produžna nastava (deset nastavnih dana poslije završene nastavne godine) za učenike koji su imali dvije negativne ocjene, također nije imala efekta pa je i ona ukinuta, a ponovno je uveden popravni ispit u kolovozu. Pripremni period za učenike prvoga razreda, (prvi kontakt sa školom) u trajanju pet nastavnih dana u lipnju, provodi se i danas.
Školske 1983/84. godine učionica prvoga razreda opremljena je novim prikladnim namještajem, izvršena je adaptacija kabineta za kemiju, biologiju i fiziku. Nastavnici su dobili komplete za demonstraciju i potrebna AV sredstva.
Sto se tiče prostora i organizacije rada, još uvijek po tri odjela moraju imati nastavu u Gundulićevoj ulici, a u matičnoj zgradi radi se u tri smjene.
Značajno je spomenuti da je tijekom svih  školskih godina posebna pozornost dana uređenju i održavanju okoliša, provedene su  mnoge akcije uređenja prilaza u Vatrogasnu ulicu, izgradnja nogostupa i iskopavanje  rigola za oborinske vode. Održavani su i uređivani spomenici kulture na području I.   i II. mjesnog odbora, tj. na području odakle su učenici naše škole.
Školske 1988/89. godine svojim radom i novčanim sredstvima roditelja naših učenika promijenjen je krov na učeničkoj svlačionici za tjelesnu kulturu u školskom dvorištu (krovopokrivačke radove obavio je gospodin Ivan Klarić), drvenim oplatama uređeni su
hoodnici i dio učionica, sve je oličeno i popravljeno. Za školsko natjecanje iz prometa bio je ocrtan poligon i igrališta u školskom dvorištu. Sredstvima Kluba prijatelja knjige Kupljeni su novi priručnici za sve učitelje. Učenici I-IV. razreda su bili na četiri kazališne predstave u Osijeku. Vidljivi rezultati postignuti su trudom svih djelatnika škole.
Školske 1989/90. godine uvjeti rada su nam dosta dobri, ali sve veće poteškoće imamo u organizaciji rada zbog manjka školskog prostora. Sve je veći broj skupina slobodnih aktivnosti, puno učenika uključeno je u dodatni i dopunski rad (30 skupina SA). Te godine djelovala je skupina malih vezilja i fotosekcija, koje kasnije nismo imah. Tečajna nastava domaćinstva i PPZ i tehničkog odgoja još je održavana u suprotnoj smjeni, što je bilo preveliko opterećenje za učenike. Također se još radilo po posebnom programu za tzv. slobodne subote.
Školske 1990/91. godine adaptiran je bivši stan školske čistačice (koja je otišla u mirovinu) u novu školsku kuhinju i blagovaonicu za učenike. Iako je još uvijek pet odjela naših učenika imalo nastavu u zgradi bivšeg sveučilišta, u ovoj  školi rad je bio dobro
organiziran u tri smjene i sa svim izvannastavnim oblicima rada. Slobodne aktivnosti bile le su uvijek i za sve učenike petkom, a izborna nastava, dopunska i fakultativna nastava,
četvrtkom i to po strogo ustaljenom rasporedu sati. Velika školska priredba održana je
5. svibnja u novootvorenom "Ateljeu 90", u zgradi Vinkovačkih jeseni. Za roditelje i učenike otvorena je izložba likovnih i ručnih radova te uradaka sa nastave tehničkog odgoja i Kluba mladih tehničara. Općinsko natjecanje iz prometne kulture tradicionalno
je održano u našoj školi.
Ministarstvo prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa ustrojeno je 10. lipnja 1991. godine, dok je novi Zakon o osnovnom školstvu donesen još 29. prosinca 1990. godine. Škola je uskladila sve pravilnike i akta s novim Izmjenama i dopunama Zakona. Novi Statut škole donesen je 20. veljače 1991., izabrani su novi članovi Školskog odbora, a travnja 1991. godine za ravnatelja škole ponovo je izabrana i imenovana Josipa Miljak
,  profesor.  Sabor  Republike  Hrvatske  donio je  Odluku  o  novim  koeficijentima  za obračun plaća prema  stručnoj   spremi  i  godinama  rada  zaposlenika  u  osnovnoj   školi. Time  su po prvi puta  izjednačene plaće prosvjetnih  djelatnika  u  Republici  Hrvatskoj. Pedagoški standard o uvjetima rada još nije donesen iako bi tek tada učenici i djelatnici u školama radili u podjednakim uvjetima. To je rezultiralo velikom brigom i naponi kako bismo školu opremili osnovnim nastavnim sredstvima i školskom lektirom.
sjednici Učiteljskog vijeća, održanoj 23. lipnja 1991. godine, održano je stručno predavanje o novom načinu praćenja i ocjenjivanja učenika  (prema novom  Pravilniku)  i pojašnjena je nova uredba za vođenje pedagoške dokumentacije. Na istoj  sjednici planirani su popravni ispiti za 23. kolovoza  1991., ali nisu održani u miru, već u ratnim uvjetima.





preskoči na navigaciju