Samotan lutam večernjim ulicama.
Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
Al nigdje nema tebe...Tebe nema.
D.Tadijanović
U četvrtak, 30. kolovoza 2007.godine napustila nas je učiteljica, kolegica i prijateljica, Marija Balić, nastavnica Hrvatskog jezika i povijesti.
Njenom iznenadnom i neočekivanom smrću nastala je velika praznina u našem kolektivu.
Rođena je 10. kolovoza 1946.godine u Ilači, a 1969.završila je Pedagošku akademiju u Osijeku i zaposlila se u Cerni. Godine 1977. prelazi u našu školu. Oduvijek je bila vrijedna osoba, po prirodi marljiva, temeljita i točna-odgovorna i poštena u svakom pogledu. Vrlo stručna osoba koja je do kraja izgarala na poslu.
Od početka rada posvetila se poučavanju učenika, uporno je slijedila svoj osjećaj da je svako dijete vrijedno truda i dostojno pažnje, i uspijevala je u svojoj nakani. Uspijevala je pronaći put, metodički i pedagoški, ljudski, i probuditi želju za znanjem kod svakog djeteta.
Marija je bila veliki čovjek, prijateljica i kolegica, suradnica-osoba koja će uvijek priskočiti i pomoći.
Na sahranu pokojne Marije, u Ilači , 1.rujna 2007, osim rodbine, prijatelja i nastavnika škole došli su i neki bivši i sadašnji učenici naše škole u pratnji svojih roditelja ili sami.
Draga Marija, ovo je tužni i bolni rastanak za sve nas.
Neka ti je laka Hrvatska zemlja i hvala ti za sve.
Tvoj kolektiv
